Održavanje čistoće i komunalnog otpada u sustavu zaštite potrošača

POTROŠAČI (POJEDINCI, TRGOVAČKA DRUŠTVA I JAVNI SEKTOR) NA STANJE OKOLIŠA UTJEČU STUPNJEM I NAČINOM POTROŠNJE TE ODABIROM PROIZVODA I USLUGA.

VRIJEME RAZGRADNJE

plastične boce - 100 - 1000 godina
filter cigarete - 1 - 2 godine
limenke - 10 - 100 godina
papirnati rupčić - 3 mjeseca
polisterol, polistiren - 1000 godina
novine - 3 - 12 mjeseci
ogrisci od jabuke - 3 - 6 mjeseci


Uvod

Ovo izdanje vodiča razlikuje se po temi koja je obrađena u prethodna dva. Ipak, i ovo izdanje bavi se pitanjima usko vezanim uz zaštitu prava potrošača, konkretno prava na zdrav okoliš. U trenutku započinjanja rada na ovoj brošuri stanje na području zbrinjavanja otpada bilo je krajnje zabrinjavajuće, usprkos postojanju zakonskih propisa. Veći dio komunalnog otpada bio je tretiran kao smeće i na taj način su mu pristupali svi od proizvođača, preko trgovaca, komunalnih poduzeća, pa i samih potrošača. Do objavljivanja ove brošure, stvari su se počele mijenjati, posebno nakon stupanja na snagu i početka provedbe Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, koji je izazvao žestoku javnu raspravu. Usprkos dobrim rezultatima u smislu zaštite okoliša, on je doveo do niza nesporazuma i kršenja prava potrošača.

Promjene su se počele događati i u području obračuna i naplate usluga odvoza komunalnog otpada. Tako je nekoliko županija uvelo novi način obračuna i naplate, koji je stimulirajući za potrošače u smislu smanjenja i razvrstavanja otpada, umjesto starog, temeljenog na kvadraturi stambenog prostora.

Namjera autora ove brošure bila je upravo potaknuti promjene u ovom području, aktualizirati probleme vezane uz zbrinjavanje komunalnog otpada i dati potrošačima osnovne informacije iz ovog područja, te naglasiti njihovu aktivnu ulogu u sustavu zbrinjavanja otpada. Vjerujemo da će i u ovoj novonastaloj situaciji ona biti vodič kroz prava potrošača, ali i ukazati na odgovornost svih nas.

Mira Brumerček - Lukačević

Priča o otpadu

Otpad nastaje tamo gdje živi čovjek. To je važilo i u dalekoj prošlosti kad su naši preci, nomadski lovci, putovali zemljom. I tada je čovjek imao potrebu za čistoćom pa je izmet i ostatke hrane odlagao na jedno mjesto. Uklanjanje otpada nije stvaralo probleme sve dok je čovjek živio u manjim grupama. Teškoće su nastale kad su se naši preci prestali seliti.

U kamenom dobu su problem s otpadom rješavali pomoću jama u tlu. No, nakon nekog vremena, procesi raspadanja i smrad koji se iz njih širio, učinili su boravak u blizini nemogućim. Oni uporni, koji su unatoč zadahu ostajali u blizini, bili su izloženi teškim zarazama, što ih je ipak natjeralo na selidbu. To je bio najstariji primjer zagađenja okoline djelovanjem ljudskog otpada.

Prve deponije nastaju već u srednjem kamenom dobu (5000 - 2000 g. pr. Kr.). Arheolozi su na području sjeverne Evrope pronašli velike hrpe ljuštura školjaka. Jedna takva deponija bila je 320 m duga, 65 m široka i 8 m visoka. U slojevima je pronađen pepeo pa se dalo zaključiti da su ljudi, kad je smrad postao nepodnošljiv, svoj otpad redovito spaljivali. U prošlim vremenima otpad se uglavnom sastojao iz biološki razgradivog materijala, tako da nije čudo što je recikliranje, još od početka ljudske povijesti pa do 19. st. bilo najvažnije zbrinjavanje otpada. Na odlagalištu smeća u Jeruzalemu, još u biblijska vremena, otpad se sortirao i dio koristio za kompostiranje. Poznati su i jeruzalemski kanali za odvod kanalizacije, koji su završavali u jezeru. Talog iz jezera se koristio kao gnojivo na poljima.

U starom Rimu je živjelo 20 puta više stanovnika po kvadratnom metru nego u današnjim gradovima. Dok su kuće patricija imale kupaonice i WC s vodom, stanje u sirotinjskim četvrtima je bilo katastrofalno. Kuće visoke i do 7 katova nisu imale vodu ni WC. Tko nije želio koristiti, ni plaćati javne kupaone i WC, svoju noćnu posudu mogao je isprazniti na stepeništu u za to priređenu burad, koju su, ne baš redovito,

odvozili kočijama na smetlište izvan gradskih zidina. Ili su sadržaj svoje posude mogli istresti na jednu od mnogobrojnih hrpa otpada u susjedstvu. Kako su zgrade bile previsoke, a smetlište predaleko, izmet je često završavao izbačen kroz prozor ravno na ulicu. Unatoč tome, otpad se u starom Rimu višestruko iskorištavao.
U srednjem vijeku su, također, vladali takvi nehigijenski uvjeti. Svatko je prema želji i mogućnostima uređivao sanitarije, što je ponekad bilo opasno po život. U njemačkom gradu Erfurtu 1183. godine, preko 100 predstavnika njemačkog plemstva sastalo se na 1. katu erfurtskog zamka. Vrlo nesretna arhitektonska slučajnost bila je da je ispod dvorane za sastanke bio smješten zahod. Za vrijeme vruće debate i pod teretom njemačke aristokracije, popustili su već desetljećima isparavanjima načeti držači, pod se urušio, te je nekoliko biskupa, grofova i vitezova izgubilo život u smeđoj kaljuži.
U 16. stoljeću su sela i gradovi bili dovoljno mali tako da nije bilo problema oko odlaganja smeća izvan gradskih zidina. Velik broj stanovnika imao je vrtove pa se otpad mogao korisno upotrijebiti. Kao gradski čistači radili su psi, svinje, kokoši i ostala sitna stoka koja je živjela i hranila se otpacima bačenim na ulice.
Kritično je postalo krajem srednjeg vijeka zbog porasta stanovništva. U prenapučenim gradovima vrtovi su nestali, dvorišta dograđena, broj katova se povećao, a ulice postale preuske. Unatoč tome, građani su i dalje držali stoku koja je živjela, hranila se i rovala po đubretu i smeću na ulicama. Sve gori higijenski uvjeti uzrokovali su pojavu zaraza i bolesti. Naročito opasna bila je kuga, koja se u poznatoj Evropi javljala u ravnomjernim razmacima. Crna smrt je 1350. godine smanjila broj stanovnika u Evropi za gotovo jednu trećinu.
Pri pokušaju sprječavanja zadaha i bolesti u 16. st. se razvila ideja o čišćenju ulica i odvozu smeća uz naplatu. Tako su npr. u Berlinu zaposlili ulične čistače koji su kroz grad vozili kola, a građani su sami donosili otpad. Ako je smeće i dalje ostalo ležati pred kućom, imali su ga pravo ubaciti lopatom natrag kroz prozor. Skupljeni otpad odlagan je na jedno sabirno mjesto. I tada je jedna od zapreka uređenog zbrinjavanja smeća bila plaćanje pa su za čišćenje ulica i odvoz smeća korišteni

kažnjenici i prosjaci. Tek u 19. st. pod prijetnjom kolere i drugih bolesti čiji su uzročnici bile bakterije, zbrinjavanje otpada dovedeno je na pravi put.

Do kraja 19. st., kućni neupotrebljivi otpad je završavao direktno u jamama. Već tada, veći gradovi nailaze na poteškoće u potrazi za odgovarajućim mjestom za odlagalište. U nedostatku novog mjesta, odlagano je na starom, ali u visinu. Tako je npr. u Leipzigu otpad bio nagomilan u stožastu gomilu visoku preko 20 m.
Krajem 19. st napravljen je zaokret primjenom spaljivanja otpada zbog epidemije kolere. U Hamburgu je izgradnja odgovarajućeg postrojenja povjerena engleskoj tvrtki koja je u tome već imala iskustva. Unatoč početnih teškoća, postrojenje je uspješno radilo. Ubrzo je slijedio Zürich koji je unio neke promjene. Upotrijebljen je filter za zrak, toplina nastala spaljivanjem se koristila za parne turbine, a otpadna šljaka kao materijal u građevinarstvu. No, to su ipak bile iznimke, jer je većina gradova svojim smećem zasipala jame, riječne nasipe, morsku obalu i druga udaljena mjesta. Međutim, gotovo polovina smetlišta zagađuje vodu na tlu, a jedna trećina utiče na podzemne vode.

Pedesetih godna je izgradnja kompostana bila u zaletu. Ali, uz biološki otpad, šezdesetih godina počinje masovna upotreba umjetnih materijala, kao npr. plastika, koja se sve više koristi i u ogromnim količinama završava na smetlištu.

Krajem sedamdesetih počinje se razmišljati o ostalim otrovnim tvarima, npr. teškim metalima, koji kroz kompostiranje ponovo završe u tlu.
Otada je tehnika zbrinjavanja smeća, a posebno spalionice, doživjela veliki napredak. U modernim spalionicama koriste se puno bolji filteri za pročišćavanje zraka, tako da je zagađenje svedeno na minimum.


Osnovna pravila modernog gospodarenja otpadom:

1. Čisti okoliš: Onečišćenje smećem se mora smanjiti.
Pročišćavanje zraka filterima u spalionicama smeća, propisi o deponijama, saniranje starih odlagališta i priprema otpada prije odlaganja su vrlo učinkoviti.
2. Zatvoriti kružni tok tvari: Otpad se treba upotrijebiti, ali ne po svaku cijenu. Upotreba ne smije biti jeftini izlaz i zaobilaženje strogih propisa o postupanju s otpadom. Mora manje zagaditi okoliš nego uklanjanje i nova proizvodnja. Nova upotreba mora biti tehnički moguća i privredno smislena. Otpad će biti lakše upotrijebiti, ako ne bude izmiješan, već odvojeno prikupljen.
3. Zaduženje privrede: Privreda mora paziti na zaštitu okoliša prilikom upotrebe i uklanjanja svojih proizvoda. Umjesto gradskih propisa mogu se koristiti međusobni dogovori i rješenja privrednika ako se time postiže cilj.

Izvor: BUWAL, CH, listopad 2000. g.
Prevela: Vesna Zanze


Voda kao kanta za smeće

Prema zakonu o zaštiti voda, dužni smo čuvati i štititi naše rijeke i mora od prekomjernog onečišćenja!

Tako stoji u zakonu!

Kako to izgleda u našem domaćinstvu?

Nitko nas ne kontrolira, nitko ne zna što bacamo u naše slivnike, WC školjke i sudopere. A to su vrlo često otpaci koji dodatno onečišćuju i opterećuju kanalizacijski sustav i koji završavaju u našoj rijeci, zato što još nemamo bazene za pročišćavanje otpadnih voda. Uvriježeno je mišljenje, a i praksa, da se sve, baš sve može baciti u kanalizaciju.

Međutim, ne samo zbog zakonskih paragrafa, već i zbog moralne obveze, dužni smo čuvati i štititi vodu, zemlju i zrak od prekomjernog onečišćenja. Bacajući u kanalizaciju tvrde predmete, ulja, masti, kemikalije i otrove činimo nesagledivu štetu svom prirodnom okružju. Voda iz kanalizacije se ulijeva direktno u rijeku, a u rijeci žive ribe, u rijeci se kupamo, a rijeku i pijemo (ili ćemo je piti). Od zagađenih voda ugibaju ribe, kupanje postaje nezdravo, a da bi se ta ista voda mogla upotrijebiti za piće, potrebno je mnogo više truda (i novca) uložiti u pročišćavanje vode, nego kad bi to bila obična, "normalno" prljava riječna voda.

Osijek još nema pogone za pročišćavanje otpadnih voda. Pretpostavimo da bi to, u budućnosti, kako se i pristoji velikom gradu, trebao imati. Tada bi se sve što bacimo u kanalizacijski izljev, u velikim i skupim postrojenjima trebalo izdvojiti, da bi voda koja se ispušta u Dravu, zadovoljavala kriterije koje treba imati voda koja se ispušta u javne vodotoke.

Što mi možemo učiniti?

• NE BACATI ČVRSTE PREDMETE U KANALIZACIJU - ostatke hrane, voće, povrće, kosti, meso, talog kave i čaja, opuške cigareta, štapiće za uši, britvice za brijanje, kuglice vate, higijenske uloške, tampone, dječje pelene, flastere, zavoje, komade odjeće, čarape, plastične vrećice, papirnatu i kartonsku ambalažu, stelju i pijesak za kućne ljubimce... Osim što prljaju vodu, često izazivaju začepljenje kanalizacije.

Umjesto toga ostatke voća i povrća, talog kave i čaja pomiješati s lišćem i kompostirati, a papirnatu i kartonsku ambalažu ubaciti u kontejner za stari papir ili odnijeti u reciklažno dvorište (1 tona starog papira zamjenjuje 15 stabala). Kartonsku ambalažu možemo ostaviti u trgovini ako nam nije neophodna, npr. kod kupovine cipela ili košulja, a ostali kruti otpad, sveden na najmanji mogući volumen, odložiti u vreću ili kantu za smeće.

• NE BACATI OTPADNA ULJA I MASTI U KANALIZACIJU - ulje iz friteza, masnoće od pečenja, motorno i strojno ulje su veliki zagađivači vode.

Manje količine ulja obrisati papirom i odložiti s ostalim kućnim smećem. Veće količine sipati u kanistere ili burad (ili nekoliko plastičnih boca) i odnijeti u reciklažna dvorišta. Ulje je dobro gorivo i može se iskoristiti kao energent u toplanama, a motorno ulje se može reciklirati.

• NE BACATI KEMIKALIJE I OTROVE U KANALIZACIJU - benzin, lužine, kiseline, razrjeđivači, ljepila, uljane boje, lakovi, kemikalije iz foto laboratorija, sredstva za zaštitu biljaka,
• sredstva za uništavanje korova, umjetna gnojiva, lijekovi, baterije, toplomjeri (živa!!)...

Ostaci nabrojanih sredstava, kao i ambalaža istih, svrstavaju se u grupu posebnog, odnosno opasnog otpada. Nekontrolirano bacanje u kanalizaciju i odlaganje s običnim otpadom uzrokuje onečišćenje vode, zemlje i zraka.
Posebni otpad se u pravilu odlaže na deponiju za posebni otpad ili spaljuje u spalionicama. Budući da mi nemamo ni jedno drugo, za sada takovu vrstu otpada možemo odnijeti u reciklažno dvorište, stare lijekove i pokidane toplomjere možemo odnijeti u obližnju apoteku (i nadati se da neće završiti u komunalnom smeću).
Mnoge stvari bacamo u WC bez razmišljanja. Mala, ali vidljiva poruka pored WC školjke ili sudopera, podsjetit će nas da ne bacimo opušak u WC školjku ili talog kave u sudoper. Zbog taloga kave, u kombinaciji s masnoćom, najčešće dolazi do začepljenja odvoda u stanovima.
Prilikom kupovine šampona, sredstava za čišćenje, pranje i dezinfekciju, prednost dati sredstvima koja su biološki razgradiva i bez fosfata. Takovi proizvodi su zdraviji i za vas i za Dravu u koju odlazi voda iz vaše kupaonice i kuhinje. Deterdžente i šampone koristiti u razumnim, ne predoziranim količinama, ne upotrebljavati jeftine, tko-zna-odakle šampone i previše agresivna sredstva za čišćenje i pranje. Pokušajte sa domaćim, tradicionalnim načinima uklanjanja fleka i mrlja. Postavite u kupaonici malu kantu za otpad (ima vrlo simpatičnih, plastičnih kantica, u raznim bojama). Tako ćete uštedjeti nepotreban put do velike kante za smeće, a istovremeno rasteretiti kanalizaciju nepotrebnih "dodataka".

Mira Jelčić


Potrošači i otpad

Iako Zakon o komunalnom gospodarstvu ostavlja davatelju usluge mogućnost izbora načina naplate, a Zakon o otpadu mogućnost naplate po količini, u Hrvatskoj se odvoz komunalnog otpada uglavnom naplaćuje po kvadratu (izuzetak je komunalno poduzeće Čakom d.o.o. u Međimurskoj županiji).

Upravo to je i najčešći razlog zbog kojeg nam se potrošači obraćaju, uz obrazloženje da smeće ne prave kvadrati nego ljudi.

Ovakav način obračuna i naplate ni u kojem slučaju nije stimulativan u smislu sprječavanja nastajanja i razvrstavanja kućnog otpada te smo mi pokrenuli pitanje njegove promjene u osječkom komunalnom poduzeću Unikom d.o.o..

Osim primjera u Međimurskoj županiji, promjenu načina obračuna i naplate najavili su i u Brodsko-posavskoj županiji.

U europskim zemljama primjenjuju se dva osnovna modela: 1. Sustav depozita (kaucija na ambalažu) 2. Odvojeno sakupljanje putem kontejnera (sustav baziran na dobrovoljnom donošenju)

Praksa je pokazala da je prvi model poticajniji za potrošače, a postotak na taj način skupljene ambalaže daleko je veći od onog koji se bazira na skupljanju putem kontejnera.

Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu čija je primjena započela dok smo pripremali ovu brošuru, još je više naglasio potrebu za drugačijim modelom naplate odvoza komunalnog otpada. Plaćanje po količini predstavljalo bi dodatnu motivaciju koja bi spriječila da sve vrste korisnog otpada završe u kantama za smeće.


Iako se pokazalo da je Pravilnik vrlo efikasan u smislu zaštite okoliša, njegova primjena dovela je do žestoke javne rasprave, ali i niza nepravilnosti i kršenja zakona od strane proizvođača i trgovaca, a na štetu potrošača. Tako se, primjerice, u većini trgovina odvojeno naplaćuje 50 lipa po jedinici ambalaže, a otkupljuje se najviše deset komada ambalaže u jednom danu. Ograničenja nema kod kupovine, a neki trgovci neovlašteno traže predočenje osobnih iskaznica. Na taj način krši se nekoliko zakona, a potrošači plaćaju obveze koje nisu njihove. Najveći problem je izostanak sustavne učinkovite kontrole provedbe Pravilnika.

prof. Mira Brumerček-Lukačević


Znamo li dovoljno o odlaganju otpada?

Svakodnevno se susrećemo s informacijama na radiju, televiziji, dnevnom tisku, časopisima, svi znamo kako i gdje sa smećem. Ali, je li to baš tako? I, možemo li nešto zaista i učiniti ako unesemo promjene u svoj svakodnevni život?

Općenito, otpad je definiran kao nešto što je odbačeno kao suvišno, beskorisno ili bezvrijedno za svog vlasnika. Jedan dio otpada čini komunalni otpad, a dio komunalnog otpada čini naše, kućno smeće.

Značajan problem u Hrvatskoj je već desetljećima neodrživo gospodarenje komunalnim otpadom koji uglavnom završava na neuređenim odlagalištima i štetno utječe na zdravlje, prostor i okoliš. Ratna zbivanja do sredine devedesetih i gospodarske teškoće još su više potencirale taj problem.

Godine 2000. bilo je 1.172.534 tone komunalnog otpada, od čega je 928.438 tona odloženo na odlagališta, a ostatak od 183.385 tona, nije bio obuhvaćen organiziranim skupljanjem otpada. Od stanovništva je odvojeno sakupljeno oko 60.000 tona otpada od kojega je u kompostanama obrađeno oko 10.000 tona.

Potrošač kao krajnji korisnik dobara i usluga može bitno utjecati na ponude proizvođača



Zašto suvišni otpad izbjegavati i reducirati

"Otpad" je riječ koju ne volimo spominjati i o njoj tek odnedavno počinjemo razmišljati. Postala je neizbježna tema o kojoj treba voditi računa i dobro se informirati. Količina otpada za reciklažu raste iz dana u dan, a brda ostalog otpada nisu zbog toga ni malo manja. Razlog je vrlo jednostavan - povećana potrošnja, što znači oko 400 kg otpada po kućanstvu godišnje.

Naša odlagališta smeća su preopterećena, a novih nema (sasvim opravdano) zbog otpora građana. Bolje tehnike za filtriranje pri spaljivanju smeća će u budućnosti manje optereti okolinu štetnim materijalima. Međutim, otpad nastao spaljivanjem (pepeo, šljaka) je otrovan i mora se na poseban način odlagati. Znači, i dalje ostaje oko 30 % čvrstog otpada. Osim toga, spaljivanjem smeća uništavamo sirovine i loše koristimo postojeću energiju u otpadu. A, cilj nam je smanjenje i izbjegavanje nepotrebne potrošnje materijala i energije.

Zatim, je li recikliranje kao izlaz iz problema s otpadom najbolje rješenje? Ne, nipošto! Izbjegavanje te ponovna upotreba proizvoda i ambalaže, kao npr. boce za piće su na prvom mjestu i moraju imati prioritet. Samo gdje to nije moguće, količinu otpada moramo smanjiti recikliranjem, prije no što ostatak konačno odložimo. Ali, naravno, i recikliranje ima smisao samo dok ne uzrokuje zagađenje okoline, a pomaže štedjeti sirovine (npr. kod papira). Tako se, također, kod skupljanja, prijevoza, razvrstavanja, usitnjavanja, topljenja, čišćenja itd. koristi energija, onečišćuju zrak i voda i proizvodi novi otpad.

Pitanja zaštite okoliša najbolje se rješavaju uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana

- već pri kupovini pazite pri odabiru proizvoda

Nekoliko malih savjeta kako smanjiti količinu kućnog otpada:

? Smanjivanje otpada počinje već u kupovini, dakle izbjegavajte već pri kupovini nepotrebni otpad; sve što vam nije neophodno neka ostane u dućanu
? Dajte prednost štedljivo zapakovanim i proizvodima koji se mogu nadopunjavati
? Kupujte veća pakovanja ili koncentrirana sredstva koja imaju manju ambalažu, a duže se koriste. Na taj način štedi se novac i smanjuje otpad
? Odvajajte svoj kućni otpad i odlažite u za to predviđena mjesta
? Kupujte dugotrajne i proizvode koji se mogu popravljati
? Koristite baterije koje se mogu puniti
? Ako je baš nužno, koristite tanjure, šalice i čaše za jednokratnu upotrebu od papira, a ne od stiropora ili plastike
? Izbjegavajte posebno zapakovane proizvode
? Kupujte proizvode u ambalaži koja se reciklira
? Ponesite u kupovinu korpu ili krpenu tj. papirnu vrećicu i koristite ih više puta
? Zamijenite proizvode za jednokratnu upotrebu (plastičnu britvicu, papirne salvete, papirne pelene...) onima za višekratnu. Birajući staklenu ambalažu smanjili ste otpad, jer se jedna staklena boca može upotrijebiti više od 30 puta.
? Dobro razmislite prije nego što kupite nešto što vam ne treba ili prije nego što bacite nešto što bi moglo koristiti nekome drugome ? Umjesto umjetnog gnojiva koristite kompost. Kvalitetni kompost može se proizvesti iz vlastitog biootpada.


Osnovna pravila rukovanja otpadom

1. Smanjiti količinu smeća
2. Odstraniti iz smeća otrovne sastojke i odvojeno ih odlagati u specijalne deponije
3. Iskoristivi dio smeća preraditi (reciklirati) u sekundarne sirovine
4. Neiskoristivi dio deponirati


1. Smanjiti količinu
Osnovno načelo ekološki orijentiranog rukovanja smećem glasi: spriječiti nastajanje tj. smanjiti količinu smeća. Naime svaka jednokratna upotreba ambalaže znači uništavanje sirovina i energije te zagađivanje okoliša zbog odlaganja ili izgaranja smeća.
2. Odstraniti otrovno

Uklanjanje otrovnih tvari iz smeća, u najmanju je ruku jednako važno kao smanjenje količine smeća. Iako je njihov udio u ukupnoj masi smeća vrlo malen (oko jedan posto), opasnost za čovjeka i prirodu veoma je velika. Problematičnog otpada iz dana u dan ima sve više. Tu spadaju: ostaci lijekova, staro ulje, pesticidi, herbicidi, sredstva za zaštitu drva, boje, lakovi, razrjeđivači, sredstva za nagrizanje, foto-kemikalije, baterije i akumulatori, neonske, fluo i druge svjetleće cijevi, kemikalije iz domaćinstva, kao npr. sredstva za čišćenje srebra, sredstva protiv moljaca i sl.
Odgovornost za problematično smeće moraju dijeliti industrija koja proizvodi ili koristi otrovne kemikalije, trgovina koja ih prodaje te komunalne službe nadležne za odvoz smeća i bezopasno odlaganje otrovnih tvari koje se ne može reciklirati. Naravno, otrovni otpad se mora organizirano skupljati npr. ljekarne (stari lijekovi), benzinske crpke (dotrajalo motorno ulje, akumulatori...), trgovine (prazne baterije, fluo cijevi...) i naravno kontejneri raspoređeni na određenim mjestima u gradu.

Do 2009. godine RH mora u cijelosti sanirati odlagališta kemijskog otpada u skladu sa standardima EU.

3. Preraditi iskoristivo

Nakon što smo smanjili količinu smeća i odstranili otrovne tvari možemo razmišljati o recikliranju. Nužno za uspješnu preradu iskoristivog dijela otpada jest odvajanje organskih otpadaka (otpaci iz vrta i kuhinje, poput lišća, granja te ljuski voća i povrća, ljuske jaja, ostaci čaja, kave, hrane i sl.) od potencijalnih sekundarnih sirovina (papira, stakla, metala i plastike). U jednom kućanstvu je najjednostavnije koristiti dvije kante za smeće: u jednu se odlaže organski otpad, u drugu otpad za recikliranje. Organski otpad se kompostira.

4. Deponirati neiskoristivo

Oko 35% ukupne težine smeća mora se deponirati. U usporedbi s klasičnim odlagalištem, odlagalište ostatka smeća stvara daleko manje problema. Ne stvaraju se plinovi jer nema organskih tvari, a vode koje poniru iz ovakvih odlagališta daleko manje opterećuju okoliš.
Dio smeća može se spaljivati u spalionicama, ali pri izgaranju smeća nastaju štetne tvari koje opterećuju okoliš (teški metali, klorirani ugljikovodici, dioksini, živa, kadmij, olovo, nikal, krom, arsen), koje se tehnički suvremenim i vrlo skupim metodama mogu djelomično odstraniti. Pri izgaranju jedne tone smeća nastane 320 kg šljake, 30 kg prašine te dimni plinovi. Spaljivanjem smeća ne rješavamo problem deponiranja jer se jedna trećina smeća pretvara u specijalni otpad (šljaka) i otrovni otpad (prašina koja sadrži dioksine itd.).

Koncept gospodarenja otpadom se svodi na tri osnovne faze:

? izbjegavanje nastanka otpada, što rezultira maksimalnim smanjivanjem količine i opasnih svojstava neizbježnog otpada na mjestu nastanka tako da u sljedeće faze gospodarenja otpadom odlazi manje ukupnog, a osobito neškodljivog otpada

?vrednovanje - oporaba neizbježnog otpada ima zadaću iskoristiti materijalna i energetska svojstva otpada za proizvodnju sekundarnih sirovina i energije u granicama tehničkih mogućnosti te ekoloških i ekonomskih dobrobiti; ova faza započinje odvojenim skupljanjem korisnih i opasnih komponenti otpada i njihovim prijevozom do mjesta iskorištavanja

? odlaganje (zbrinjavanje) ostatnog otpada na uređena kontrolirana odlagališta (sanirana postojeća ili nova) kao najniže rangiranog u hijerarhiji otpada; uključene su sanacije odlagališta i drugih starih opterećenja




Kako postupati s ambalažom

Ambalaža predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje ili isporuku i predstavljanje robe.
Postoje dva osnovna razloga odvojenog prikupljanja otpadne ambalaže:


1. Izdvajanje iskoristivog otpada s ciljem recikliranja

2. Izdvajanje problematičnih tvari, tj. opasnog otpada

Ambalaža može biti vrlo koristan iskoristiv otpad koji bi trebalo odvojeno prikupljati u različitim spremnicima. Ambalažu dijelimo na:

? Prirodna ambalaža – ljuske, kora i sl., u prirodi se biološki razgrađuje te je ispravni postupak kompostiranje
? Umjetna ambalaža – kutije, omoti, posude tj. staklo, plastika, papir, karton, drvo, metal, uglavnom se koristi za recikliranje
? Ambalažni otpad – sve ono što ostane nakon što se proizvod raspakira

Ambalaža za recikliranje se prikuplja u odvojenim spremnicima. Prvo moramo ambalažu u potpunosti isprazniti te voditi računa u koji spremnik ju odložiti. Spremnici se razlikuju po boji:

? Zelena boja – otpadna obojena staklena ambalaža
? Bijela boja – otpadna bezbojna staklena ambalaža
? Plava boja – otpadni papir – kartonska ambalaža
? Siva boja – otpadna metalna ambalaža
? Žuta boja – otpadna plastična ambalaža

? Plava/žuta/siva boja – otpadna višeslojna ambalaža
? Smeđa boja – otpadna drvena ambalaža


U gradu Osijeku su raspoređena skupljališta ambalažnog otpada, tj. sekundarnih sirovina - eko otoci. Sadrže četiri kontejnera: plavi za papir, sivi za MET, žuti za PET i zeleni za staklo.

Također, funkcioniraju i reciklažna dvorišta. Za otpad kojem nije mjesto u kućnom smeću, otpad koji se ne odlaže u kontejnere eko otoka niti u kontejnere za glomazni otpad, stare baterije, akumulatori, automobilske gume, metalni dijelovi ili plastične mase.

PET ambalaža

Nije sva plastika PET ambalaža - pročitajte oznaku na dnu ambalaže. Ostala plastična ambalaža (PP, PS, PE HD i LD) se na prikuplja u PET kontejnerima. PET ambalaža su uglavnom boce od pića i tekućih prehrambenih proizvoda (ulja i sl. ), a u novije vrijeme neki proizvođači pakiraju i gelove za tuširanje i sl. u prozirnu PET ambalažu. Prije odlaganja bocu potpuno ispraznite i spljoštite jer takva zauzima puno manje prostora u kontejneru, te maknite čep jer on nije od PET.

U kućanskom otpadu plastika zauzima 8% udjela u ukupnoj masi, ali čak 30% ukupnog udjela u volumenu. Zato zauzima veliki odlagališni prostor, a vrijeme razgradnje 1 plastične boce je 100-1000 godina!

Bez otrova u dječjim ustima

PVC je problematičan kada je riječ o plastičnim igračkama budući da mala djeca rado stavljaju predmete u usta, sišu ih ili grickaju. Nizozemsko ministarstvo zdravlja provelo je istraživanja u kojima je dokazano da beba koja samo jedan sat dnevno grize i/ili siše predmete od mekanog PVC-a dobije trostruko ili sedmerostruko veću dnevnu dozu kemikalija (omekšivača) nego što je po preporukama svjetske zdravstvene organizacije dozvoljeno!

Plastična vrećica

? trgovcu - roba ? kupcu - usluga ? okolišu - opterećenje Vrećice u koje vam prodavač stavi jabuke, u drugu papriku, u treću rajčicu, u četvrtu kruh, i tako u nedogled, zapravo su smeće, jer ćete ih istog trenutka kad dođete kući baciti. Mada su cijenom zanemarivo jeftine, vrećice su zapravo vrlo skup proizvod ako ih koristimo jednokratno. Besmisleno je, u današnje vrijeme, uzimati nešto što ćemo odmah baciti, u što su utrošene sirovina i energija, a što će za kratko vrijeme postati smeće.
Dakle, ne inzistirajte na plastičnim vrećicama, ponesite košaru, platnenu torbu ili vrećicu koju imate od prije.

Stoga, s vrećicama štedljivo i razumno.


Staklo

U zelene kontejnere možete odložiti sve vrste staklene ambalaže, a ne ulaze žarulje, automobilsko staklo i bočice lijekova, porculansko ili keramičko posuđe te svjetiljke. Staklo je visoko vrijedna sirovina i može se neograničeno puta iznova reciklirati. Reciklažom stakla postiže se izravna energijska ušteda (plina i električne energije) od 25% u odnosu na proizvodnju novog stakla, a uz to se bitno smanjuje zagađenje zraka, smanjuje se potreba za odlagateljskim prostorom i opasnost od samozapaljenja na odlagalištu otpada.

Kod ispravnog korištenja, jedan zeleni spremnik za staklo smanjuje godišnje odlaganje najmanje za 4 prostorna metra odlagališta. To je odlagališni prostor dostatan za odlaganje količine otpada jedne četveročlane obitelji kroz čak četiri godine.

Jedna staklena boca može se upotrijebiti više od 30 puta. Umjesto limenki ili PET izaberite povratnu staklenu ambalažu!

Papir

U plave kontejnere stavljamo prospekte, knjige, bilježnice, pisma, pisaći i pak papir, časopise i sl.. Tu ne ulazi višeslojna ambalaža (kutije) od lijekova i prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića, tetrapak ambalaža, te masni ili prljavi papir, fotografije i foto papir, termo (faks) papir, gumirane etikete, indigo i ugljeni papir, te pelene. Papir čini 1/4 kućnog otpada, što znači 70 kg po stanovniku godišnje u RH. Osim što reciklažom papira uvelike smanjujemo količinu kućnog otpada, papir se razgrađuje vrlo sporo u tijelu odlagališta, štoviše, značajno produljuje vijek aktivnosti odlagališta otpada, te izravno povećava emisije plina i zagađenih voda.
Za dnevnu nakladu od 100 tisuća novina potroši se 17 tona papira ili 36 stabala!

U Hrvatsku se uvozi stari papir, a mi ga svakodnevno bacamo na deponije.




MET ambalaža

U sive kontejnere odlaže se metalni otpad: prazne metalne kutije - npr. konzerve pića ili hrane, limenke, tube, metalni zatvarači i čepovi od boca, čelične cijevi, stari alat i slično.
Ambalaža od bijelog lima se koristi u čeličanama, topi i koristi za dobivanje građevinskog čelika, (tzv. betonski čelik), i drugih proizvoda od čelika. Aluminijski otpad se također topi u specijaliziranim livnicama i služi za dobivanje lijevanih glava cilindara, raznih filtera, rasplinjača i sl..

Biološko – organski otpad

Približno trećinu kućnog otpada čini biološko-organski otpad kao što su trava lišće, cvijeće, ostaci povrća i voća i sl.. Kompostiranje je najpovoljniji i najjeftiniji način zbrinjavanja organskog otpada za dobivanje plodne zemlje (komposta). Na taj način smanjujemo količinu smeća, a uporabom komposta ostvarujemo uštedu na kupovanju umjetnog gnojiva ili zemlje za cvijeće. Sve je to lijepo i dobro, reći ćete vi, ali napišite nam kako i što možemo kompostirati? To je pitanje na koje mjerodavne institucije obično ne daju praktičan odgovor. Zato su ekološki svjesni građani Osijeka osnovali udrugu – Centar za kompost koja širi znanje o kompostiranju. Udruga redovito izdaje mjesečni bilten o kompostiranju, organizira radionice, a nedavno je izdala Mali priručnik za kompostiranje – praktični vodič koji odgovara na pitanja zašto, što i kako kompostirati. Želite li više savjeta o kompostiranju, edukativne materijale i kontakt s Udrugom, nazovite Kompost telefon 031/30 11 33 ili potražite našu web stranicu www. kompost.hr .

Opasni otpad

Opasni otpad daleko je veći problem i od komunalnog. Riječ je o otrovima koji nekontrolirano odlaze u podzemne vode, onečišćuju tlo i zrak i utječu na ljudsko zdravlje. O opasnom otpadu u RH nema preciznih podataka, govori se o 60.-tak tisuća tona godišnje od kojeg velike količine završe u okolišu. Opasni otpad zabranjeno je bacati u kante za smeće jer se samo njegovim odvojenim skupljanjem i deponiranjem sprječava onečišćenje vode i tla.

Na mnogim (stranim) proizvodima tiskan je znak koji nas upućuje da taj proizvod nakon uporabe ne bacimo u kantu za otpatke, jer ti proizvodi sadrže otrovne sastojke kojima se na smetlištima komunalnog otpada u masi drugog otpada gubi trag pa je njihov štetni učinak na zdravlje ljudi i okoliš utoliko opasniji. Savjesni proizvođači označavaju svoj proizvod te potiču da se njihov proizvod nakon upotrebe vrati tamo gdje je kupljen, ili odloži u posebne spremnike za opasni otpad (npr. baterije jer sadrže živu, ili stari i neupotrijebljeni lijekovi).

Opasni otpad sadrži tvari koje imaju jedno od ovih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nadražljivost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost, svojstvo nagrizanja te svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom.

Opasni otpad se mora odvojeno skupljati

U opasni otpad iz domaćinstva ubrajamo:

? stari i neupotrebljivi lijekovi
? staro motorno ulje
? prazne kantice motornog ulja
? pesticidi - herbicidi
? sredstva za zaštitu drva
? boje, lakovi, razrjeđivači
? sredstva za nagrizanje
? foto kemikalije
? baterije i akumulatori
? neonske, fluo i druge svjetleće cijevi
? sredstva za čišćenje srebra
? sredstva protiv moljaca
? elektronički otpad (kompjuteri, TV prijemnici, radio aparati...)


Kako je to u Njemačkoj?

U Njemačkoj se smeće već dugo odvojeno prikuplja. Građani vrlo savjesno odvajaju kućni otpad. I nitko se ne buni, niti puno razmišlja o tome što pred ulazom ima nekoliko kanti za otpad, to je postalo dio svakodnevnog života. Ali, za tako ekološki orijentiran pristup življenju potrebno je puno znanja, truda, vremena, i naravno, novca.
Hrvatska će ulaskom u EU morati puno toga promijeniti, a jedan od važnih čimbenika bit će visoko razvijena ekološka i potrošačka svijest građana. Zato, učite i primjenjujte u praksi!
Princip odlaganja otpada u svim njemačkim pokrajinama je isti, razlika je u cijeni otpada po volumenu. Plaća se samo ostatni otpad, odvoz ostalog smeća je uključen u cijenu.
Biološki otpad odlaže se u papirnate vrećice te u specijalne smeđe kontejnere (odvoze se svaka dva tjedna, a ljeti jednom tjedno). Ako imate mogućnost, imate vrt, ili živite na selu, morate imati vlastito kompostište gdje ćete odlagati svoj bio otpad. Time vam se mjesečna naknada za odvoz smeća smanjuje. Laka plastična ambalaža, čaše od jogurta, plastične boce od pića, mlijeka, jogurta, plastične vrećice i dr., stavljaju se u namjenske žute vreće, koje početkom godine svakom kućanstvu pošalje komunalno poduzeće. Staklo te metalni i aluminijski otpad skuplja se odvojeno i odnosi u kontejnere; papirni otpad se odlaže u zelene kontejnere; sav ostali otpad odlaže se u sive kante kojih ima nekoliko veličina i za koje se plaća odvoz. Npr. najmanja kanta je 40 l, iduća veličina kante je 60 l, pa do 240 l kontejnera koji stoje pred većim zgradama. U cijenu odvoza smeća uključen je i odvoz glomaznog otpada jednom godišnje. Stara odjeća i obuća također se odlaže u posebne kontejnere, a problematični i opasni otpad mora se odnijeti u skupljališta. Staro motorno ulje uzimaju benzinske crpke pri kupovini novog, a stare baterije mogu se vratiti u trgovini gdje su kupljene.

Na prvi pogled možda se čini komplicirano, ali to zaista funkcionira!

Vesna Zanze


Lokacije "eko otoka" u gradu Osijeku
1. ŽUPANIJSKA ULICA
2. BLOK CENTAR II
3. KANIŽLIĆEVA II
4. A. STEPINCA
5. VIJENAC PAJE KOLARIĆA
6. VIJENAC PETROVE GORE
7. GORNJODRAVSKA OBALA
8. OLIMPIJA
9. VIJENAC A. CESARCA
10. REISNEROVA - DUBROVAČKA
11. KANIŽLIĆEVA I
12. NASELJE V. NAZORA
13. DUBROVAČKA - G. ZOBUNDŽIJE
14. VIŠNJEVAC
15. JOSIPOVAC
16. JOSIPOVAC
17. SJENJAK 48
18. SJENJAK KOD OŠ "MLADOST"
19. UGAO SJENJAKA I DIVALTOVE
20. KAČIĆEVA - B. KAŠIĆA

21. ROKOVA
22. PRERADOVIĆEVO ŠETALIŠTE
23. ĐAKOVŠTINA
24. VELIČANSKA
25. VUKOVARSKA - O. KERŠOVANIJA
26. JOSIPOVAC
27. GORNJODRAVSKA OBALA 93-94
28. UMAŠKA
29. ISTARSKA
30. VIJENAC I. MEŠTROVIĆA
31. VIJENAC I. MEŠTROVIĆA
32. VIJENAC I. MEŠTROVIĆA
33. DUNAVSKA
34. VINKOVAČKA
35. VATROGASNA - DELNIČKA
36. MATIJE GUPCA - SV. PETKA
37. MEDICINSKA ŠKOLA
38. TVRĐA
39. VIJENAC PETROVE GORE
40. KAPELSKA
41. TRG SLOBODE
42. BRIJEST
43. UMAŠKO - KAŠTELANSKA
44. VIJENAC MURSE
45. TENJA
46. TENJA
47. DRVLJANIK
48. STROSSMAYEROVA - LJ. POSVSKOG
49. STROSSMAYEROVA - MLINSKA
50. REIHL - KIROVA
51. REIHL - KIROVA
52. OPATIJSKA - JUG II
53. SARVAŠ
54. SV. LEOPOLDA MANDIĆA
55. VRBASKA
56. KLISA
57. VUKOVARSKA - ZELENO POLJE
58. STEPINČEVA
59. VIJENAC DINARE
60. KOLODVORSKA - Š. POETEFIJA
61. KRAPINSKO NASELJE
62. NASELJE STANKA VRAZA
63. SVAČIĆEVA - TENJSKA CESTA
64. TVRĐAVICA
65. DRAGONJSKA
66. PODRAVLJE
67. TRG BANA JELAČIĆA
68. ZMAJ JOVINA
69. JOSIPOVAC

R - RECIKLAŽNO DVORIŠTE „Unija papir“
Štrosmajerova 345 a




Zakonska regulativa
Sva pitanja vezana uz otpad u RH su regulirana slijedećim zakonima i propisima:

Strategija gospodarenja otpadom RH (NN 130/05)
Zakon o otpadu (NN 178/04)
Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 97/93)
Uredba o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (NN 32/98)
Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom (NN 123/97, NN 112/01)
Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN 50/05)
Pravilnik o vrstama otpad (NN 27/96)
Naputak o postupanju s otpadom koji nastaje pri pružanju zdravstvene zaštite (NN 50/00)
Uredba jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje naknada na opterećivanje okoliša otpadom (NN 71/04)

Zakon o komunalnom gospodarstvu
Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu
Članak 11
(11) Prodavatelj je dužan na vidljivom mjestu natpisom obavijestiti potrošača o načinu preuzimanja ambalažnog otpada i svim ostalim uvjetima.
Članak 14
Povratna naknada za pića i napitke
(1) Povratna naknada plaća se po jedinici prodajne ambalaže na evidentiranu ambalažu stavljenu na tržište za sve vrste napitaka i pića: sokova, mineralnih i drugih voda, piva, vina, žestokih pića i mliječnih i drugih napitaka.
(2) Povratna naknada u iznosu od 0,5 kn po jedinici prodajne ambalaže plaća se za sva pića, te za mliječne napitke zapremine veće od 0,20 lit u staklenoj, PET, Al, Fe i limenoj ambalaži, osim za povratnu ambalažu čiju višekratnu uporabu osigurava proizvođač sustavom pologa (kaucije) ili na neki drugi način.
(3) Za novonabavljenu povratnu ambalažu plaća se naknada prema količini sukladno članku 8. stavak (2) ovoga Pravilnika.
Članak 25
(5) Kupac ima pravo na naknadu u iznosu 0,5 kn/boci za svaku u trgovinu vraćenu bocu od pića i napitaka za koju je prema čl. 14. st. 2. proizvođač obvezan platiti 0,5 kn/boci na ime povratne naknade
Zakon o otpadu (3. prosinca 2004.):
I. Opće odredbe
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje način gospodarenja otpadom: načela i ciljevi gospodarenja, planski dokumenti, nadležnosti i odgovornosti u svezi s gospodarenjem
Članak 2.
(1) Otpad je svaka tvar ili predmet određen kategorijama otpada propisanim provedbenim propisom ovoga Zakona, koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti.
Članak 3.
Pojedini pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:
1. Inertni otpad jest otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim kemijskim i/ili biološkim promjenama, a određen je propisom iz članka 2. ovoga Zakona,
2. Komunalni otpad jest otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava,
7. Obrada otpada jest postupak kojim se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uklju¬ču¬jući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje i pobolj¬šava iskoristivost otpada,
8. Opasni otpad jest svaki otpad koji je po sastavu i svojstvima određen kao opasni otpad
9. Oporaba otpada jest svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i energetske svrhe p
11. Posjednik otpada jest proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje,
13. Proizvođač otpada jest svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom, mijenja sastav ili svojstva otpada,
14. Recikliranje jest ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu
16. Skupljanje otpada jest prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada u svrhu prijevoza,
19. Zbrinjavanje otpada jest svaki postupak obrade ili odlaganja otpada
II. Gospodarenje otpadom
Članak 4.
(1) Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na:
1. Sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovoga štetnog utjecaja na okoliš,
2. Obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti u svezi s otpadom, te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti,
(2) Gospodarenje otpadom mora se provoditi na način da se ne dovodi u opasnost ljudsko zdravlje i bez uporabe postupaka i/ili načina koji bi mogli štetiti okolišu, a posebice kako bi se izbjeglo:
1. rizik onečišćenja: mora, voda, tla i zraka,
2. pojava buke,
3. pojava neugodnih mirisa,
4. ugrožavanje biljnog i životinjskog svijeta,
5. štetan utjecaj na područja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti,

6. nastajanje eksplozije ili požara.
Članak 6.
(1) Gospodarenje otpadom se temelji na uvažavanju opće¬prihvaćenih načela zaštite okoliša, uređenih posebnim propisima, poš¬tivanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, uvaža¬vanju znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse, a osobito na sljedećim načelima:

1. Onečišćivač plaća – posjednik otpada snosi sve troškove preventivnih mjera i mjera zbrinjavanja otpada, troškove gospodarenja otpadom koji nisu pokriveni prihodom ostvarenim od prerade otpada te je financijski odgovoran za provedbu preventivnih i sanacijskih mjera zbog štete za okoliš koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad,

2. Odgovornost proizvođača – proizvođač proizvoda od koje¬ga otpad potječe odgovoran je za odabir rješenja najprihvatljivijeg za okoliš prema svojstvima proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući vijek trajanja proizvoda i uporabu najbolje dostupne tehnologije,

3. Blizina – oporaba i/ili zbrinjavanje otpada treba se obavljati u najbližoj odgovarajućoj građevini ili uređaju, uzimajući u obzir gospodarsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.
Članak 10.
(1) Plan gospodarenja otpadom sadrži :
1. Mjere izbjegavanja i smanjenja nastajanja otpada,
2. Mjere gospodarenja otpadom prema najboljoj dostupnoj tehnologiji koja ne zahtijeva previsoke troškove,
3. Mjere iskorištavanja vrijednih osobina otpada, odnosno mjere odvojenog skupljanja otpada
Članak 11.
(1) Plan gospodarenja otpadom grada, odnosno općine sadrži osobito:
1. Mjere odvojenog skupljanja komunalnog otpada,
2. Mjere za upravljanje i nadzor odlagališta za komunalni otpad,
3. Popis otpadom onečišćenog okoliša i neuređenih odlaga¬lišta
Troškovi gospodarenja otpadom
Članak 17.
(1) Troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela »onečiščivač plaća«.
Skupljanje, skladištenje i prijevoz otpada te posredovanje otpadom
Članak 25.
Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvo¬jeno skupljati i skladištiti kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga Zakona.
Oporaba i zbrinjavanje otpada
Članak 32.
(1) Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se oporabiti.
Članak 35.
Zabranjuje se ostavljanje, istovar i/ili odlaganje otpada na mjestima koja za to nisu određena u skladu s ovim Zakonom.
Obveze i odgovornost proizvođača proizvoda i proizvođača otpada
Članak 36.
(1) Proizvođač i uvoznik proizvoda i proizvođač i uvoznik otpada (u daljnjem tekstu: Proizvođači) moraju planirati proizvod¬nju proizvoda i ambalažu za proizvode na način da se proizvodnja unapređuje primjenom čistih tehnologija, te na način koji omogućuje učinkovitu uporabu materijala i energije, potiče ponovnu uporabu i reciklažu proizvoda (ako je to po svojstvu proizvoda moguće) i uzima u obzir najprimjereniji postupak oporabe, obrade i/ili odlaganja proizvoda kojem je istekao rok odnosno vijek trajanja, kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću mjeru.
(2) Proizvođači moraju koristiti sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji smanjuju uporabu energije i materijala i čijim se korištenjem smanjuje nastajanje otpada.
(3) Proizvođači moraju uvoditi i koristiti ambalažu koja duže traje i ne ugrožava okoliš kad postane otpad. (4) Proizvođači su dužni izbjegavati uporabu materijala, tvari i/ili predmeta koji sadrže opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle nepovoljno utjecati na zdravlje ljudi i/ili na okoliš u procesu proizvodnje, uporabe i zbrinjavanja proizvoda kada postane otpad.
Članak 37.
(1) Proizvođači su dužni na primjeren način obavještavati prodavača i potrošača o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari koje oni sadrže, te o načinu postupanja s proizvodom i ambalažom koji i kada postanu otpad. Članak 38.
(1) Proizvođači su dužni kupcu i/ili korisniku proizvoda osigurati:
1. Mogućnost povrata uporabljenih proizvoda odnosno ambalaže koja se nakon odgovarajuće obrade može ponovno uporabiti,
2. Mogućnost isplate naknade za oporabljivi otpad nakon iskorištenja proizvoda.
VI. Kaznene odredbe
Članak 88.
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 300.000,00 do 700.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja: 1. opasni otpad ne skuplja, skladišti i prevozi odvojeno od ostalih vrsta otpada
2. prilikom skupljanja komunalnog otpada iz njega ne iz¬dvaja opasni otpad i njime ne gospodari u skladu s odredbama ovoga Zakona

4. otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristiti ne dostav¬lja na oporabu odnosno ne oporabljuje sukladno odredbama ovoga Zakona
7. ostavi, istovari i/ili odlaže otpad na mjestima koja za to nisu određena u skladu s odredbama ovoga Zakona 8. je proizvođač, a ne planira proizvodnju proizvoda i amba¬lažu, te ne unapređuje proizvodnju primjenom čistih tehnologija na način koji omogućava učinkovitu uporabu materijala i energije, ne potiče ponovnu uporabu i reciklažu proizvoda, te ne uzima u obzir najprimjereniji postupak oporabe, obrade i/ili odlaganja proizvoda kojem je istekao rok, odnosno vijek trajanja kako bi se nepovoljni utjecaj na okoliš sveo na najmanju moguću mjeru (članak 36. stavak 1.),
9. je proizvođač, a ne koristi sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji smanjuju uporabu energije i materijala, čijim se korištenjem smanjuje nastajanje otpada (članak 36. stavak 2),
10. je proizvođač, a ne uvodi i ne koristi ambalažu koja duže traje i ne ugrožava okoliš kad postane otpad (članak 36. stavak 3.),
Članak 101.
Obvezuju se općina, grad i Grad Zagreb da utvrde način i osiguraju provođenje obračuna troškova gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva, do 30. lipnja 2005.


Osnovni pojmovi

Ambalažni otpad
Ambalažni otpad je bilo koja ambalaža i ambalažni otpad pokriven definicijom otpada iz Direktive o otpadu (75/442/EEC), osim ostataka iz proizvodnje.

Biološki razgradiv otpad
To je otpad koji se može razgraditi aerobnim ili anaerobnim putem (kao što su hrana, otpad iz vrtova, papir i karton), (prema čl. 2 Direktive o odlaganju otpada br. 1993/31/EC).
Čistija proizvodnja Čistija proizvodnja (ČP) je kontinuirana primjena sveobuhvatne preventivne strategije zaštite okoliša na proizvodne procese, proizvode i usluge, za povećanje efikasnosti i smanjenje rizika za ljude i okoliš. U proizvodnom procesu, ČP uključuje efikasnije korištenje sirovina i energije, sprečavanje nastanka otrovnih i opasnih materijala te smanjenje svih emisija i otpada na mjestu nastanka. Strategija ČP fokusira se i na sveukupno smanjenje utjecaja tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda i usluga, od dizajna do upotrebe i konačnog odlaganja (prema definiciji UNEP-a).

Gospodarenje otpadom Gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera za: sprečavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovog štetnog utjecaja na okoliš; skupljanje, prijevoz, uporaba i zbrinjavanje (obrada i zbrinjavanje), uključujući i nadzor nad takvim operacijama i brigu o odlagalištima koja su zatvorena.

Komunalni otpad Komunalni otpad je otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojim svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstva.

Obrada
Obrada je postupak u kojem se u mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje mijenjaju svojstva otpada, u svrhu smanjivanja volumena i/ili opasnih svojstava, te olakšava rukovanje otpadom te poboljšanja iskoristivosti otpada.

Opasni otpad
Opasni otpad je otpad koji je po sastavu i svojstvima propisom iz članka 2 Zakona o otpadu (NN 178/2004) određen kao opasni tj. otpad koji mora imati jedno od svojstava nabrojanih u Aneksu III Direktive 91/689/EC.

Oporaba
Oporaba je svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova korištenja u materijalne i energetske svrhe. Oporaba znači bilo koju od operacija navedenih u Aneksu IIB Direktive o otpadu (75/442/EEC).

Otpad
Otpad je svaka tvar ili predmet koje je posjednik odbacio, ili namjerava odbaciti ili je obvezan odbaciti (prema članku 1(a) Direktive o otpadu 75/442/EEC.


Ponovna uporaba
Ponovna uporaba (prema čl. 3(5) Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu (br. 94/62/EC) znači bilo koji postupak kojim se ambalaža (koja je bila zamišljena i dizajnirana za određeni minimalni broj uporaba tijekom životnog ciklusa) ponovno puni ili koristi za istu svrhu za koju je originalno zamišljena, s ili bez pomoćnih sredstava kojima se omogućuje ponovno punjenje; takva će ambalaža postati ambalažni otpad tek kada se više ne bude mogla ponovno uporabiti.

Posjednik otpada
Posjednik otpada je proizvođač otpada ili pravna ili fizička osoba koja ga posjeduje.

Proizvođač otpada
Proizvođač otpada je svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad (izvorni proizvođač) i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav i svojstva otpada.

Recikliranje
Recikliranje je ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe otpada u energetske svrhe.

Skupljanje otpada
Skupljanje otpada je prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada u svrhu prijevoza.

Termička obrada
Termička obrada je obrada otpada uporabom toplinske energije, spaljivanje i suspaljivanje.

Tokovi otpada
Tokovi otpada su ukupni tokovi otpada iz kućanstava, tvrtki, institucija i/ili proizvodnih postrojenja koji se reciklira, termički obrađuje i/ili zbrinjava.

Zbrinjavanje otpada
Zbrinjavanje otpada je svaki postupak obrade ili odlaganja otpada u skladu s propisima.


Korištena literatura:

- Nacrt strategije gospodarenja otpadom RH
- "Otpad nije smeće", autori Milanović, Radović, Vučić
- "Mali vodič ekologije u domaćinstvu", Udruga "Sunce" Spllit
- "Ökoteam - buch für den haushalt", autori David Gershon i Robert Gilman